Upotreba nargile ima dugu tradiciju, koristila se pre skoro 5 vekova u Egiptu, Turskoj, staroj Persiji i Indiji. Proizvodnja aromatizovanog duvana početkom devedesetih godina prošlog veka dovela je do naglog porasta upotrebe nargila među mladima, prvo na Bliskom Istoku a zatim i u drugim zemljama i kontinentima, uglavnom na fakultetima i školama. Tome je doprinela i popularnost kafeterija i restorana, koji su u svoju ponudu uvrstili pušenje nargila. Korisnici nargila su najčešće mlade obrazovanije osobe, a porast broja nargila barova u svetu ukazuje da se u narednom periodu može očekivati značajan porast pušenja nargila.
Nargila (“vodena lula“ ili „šiša“) se koristi za pušenje specijalno pripremljenog duvana pomoću aparata koji se sastoji od glave u kojoj je duvan, preko koga se postavlja perforirana aluminijumska folija sa ugljem, koji se zapali. Pušač kroz crevo povuče vazduh iz okoline vrelog uglja koji prelazi na duvan i zagreva ga, zatim prolazi kroz vodu i, ohlađen, odlazi u crevo i do usta pušača.
Postoje zablude da je pušenje nargile zbog filtriranja duvanskog dima kroz vodu manje štetno od pušenja cigareta što doprinosi porastu popularnosti i društvenoj prihvatljivosti upotrebe nargile. To je netačno, jer dim nargile sadrži produkte sagorevanja duvana i uglja istovremeno. Sagorevanjem duvana oslobađaju se toksične materije (azotni oksidi, arsen, nikl i olovo) i kancerogene materije (nitrozamini specifi;ni ya duvan, policiklični aromatski ugljovodonici, formaldehid, benzen). Sagorevanjem uglja stvara se 15 puta veća koncentracija ugljen monoksida i 36 puta veća koncentracija katrana nego kod pušenja samo jedne cigareta, kao i policiklični aromatski ugljovodonici. Zbog toga je i pušenje nargile bez duvana sa biljnim mešavinama takođe opasno po zdravlje.
Pušenje nargile tokom 60 minuta izlaže osobu koja puši 100-200 puta većoj količini dima od jedne popušene cigarete.
Posledice po zdravlje slične su kao kod pušenja cigareta. Pušenje nargile dovodi do ubrzanog rada srca i trenutnog povišenja krvnog pritiska a može dovesti i do akutnog trovanja ugljenmonoksidom i gubitka svesti. Ponavljano pušenje nargila izaziva hroničnu upalu nosne sluzokože, gastroezofagealni refluks, smanjenje kapaciteta za fizičke aktivnosti, neplodnost kod muškaraca, poremećaj mentalnog zdravlja i, kod trudnica, malu telesnu težinu deteta na rođenju. Toksični i kancerogeni sastojci dovode do oštećenja pluća, srca i krvnih sudova i povećavaju rizik za moždani udar, hroničnu opstruktivnu bolest pluća, rak pluća i druge maligne bolesti (usta, jednjaka, želuca, mokraćne bešike). Zbog prisustva nikotina iz duvana, pušenje nargila izaziva zavisnost.
Duvanski dim iz nargile predstavlja rizik za zdravlje osoba koje su izložene dimu, zbog produkta sagorevanja i duvana i uglja. Dim koji nastaje pušenjem punjenja za nargilu bez duvana podjednako je opasan i, sa izuzetkom nikotina, sadrži iste toksične i biološki aktivne komponente.
Često više osoba koristi isti nastavak za usta prilikom pušenja nargile što predstavlja rizik za nastanak nekih zaraznih bolesti, kao što su prehlade, grip, oralni herpes, hepatitis, tuberkuloza i druga.
Za sad ne postoje konkretni podaci o zastupljenosti upotrebe nargila u Srbiji. Međutim, očigledan je porast broja restorana i kafeterija koji svojim gostima nude nargile. Ni u našoj zemlji ne postoji zakonska regulativa koja se posebno odnosi na pušenje nargila. Kako se radi o duvanskom proizvodu koji sagoreva, regulisanje gajenja, proizvodnje, prodaje i korišćenja duvana ima svoje uporište u postojećim zakonima: Zakonu o duvanu, Zakonu o oglašavanju i Zakonu o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu. Posebno treba insistirati na zabrani prodaje nargila mlađima od 18 godina.